PA NEKA KAZU DA SAM POLUDELA, KAD PRODEM ULICOM NEK GLAVU OKRENU...

odlucila sam napisati post, makar nemam pojma o cemu da pisem... doma sam, subota je... yeah... to volim...
sjedim , pusim i razmisljam si malo o svemu... vec sam umorna od tog razmisljanja, zelim samo na jedan jedini jebeni dan se opustiti, ne misliti na nikoga i nista... nadam se da ce taj dan doci sto prije , jer u suprotnom, nece biti dobro... kak bi marija i ja rekle, nije dobro, kad ja stagod... :)

prije dvije godine, kada se sjetim... u neke stvari jednostavno ne mogu povjerovati... tako su mi nepojmljive... bila sam tako sretna, neopterecena, najveci problem u zivotu mi je bio dal cu taj dan vidjeti petra, dane sam provodila na svom prozoru, razmisljajuci o svemu i svacemu, ali pozitivnom... gdje je to sve nestalo??? dal je odrastanje razlog promjene??? ili??? jer ako je, ne svida mi se... ne zelim se vratiti u ono vrijeme, ali zelim se onako osjecati... zelim se osjecati slobodno, nisam ja tip osobe koja ce se lako prilagoditi onome sto ju snade, niti sam osoba koja ce biti zadovoljna stvarima kako jesu, jer tako mora biti... ne, nisam, niti zelim postati... zelim trcati, vristati, plakati, pjevati, plesati, zelim utrositi sav ovaj visak energije u nesto, nesto sto me cini sretnom... zelim nesto promijeniti... ali u ovom trenutku bespomocnija ne mogu biti... sve je tu super, svida mi se, ali ... ali... ali... hocu van, s drustvom, plesati, zabavljati se.... smijati se glupostima... sjesti s curama za sank, trac party na djelu... zelim si popiti, zezati se s antom... ma.. mogla bih do sutra nabrajati...
osjecam se kao da zivim u proslosti.... istina, i zivim... ovoliko nisam provela na internetu u cijelom svom zivotu, kao u ova prosla tri mjeseca... evo, jos malo pa ce i cetiri...
ne znam da li da budem sretna sto vrijeme leti, ili da placem jer dangubim.... znam da moram nesto promijeniti... ali sto? i kako??? e, to jos nisam dokucila...
najlakse bi bilo obrisati sve pjesme na mp3- u , maknuti sve slike s kompa i sobe, obrisati blog, pronaci nove stvari koje bi me mogle zanimati... i jos nekoliko stvari... ali jednostavno nemam snage... niti to zelim... a znam da dok god budem zivjela u proslosti, ne mogu krenuti dalje.... logicno...
dode mi da se popnem na onu najvecu planinu koju upravo gledam kroz prozor i da vristim dok se ne rasplacem... ne sjednem na zemlju i ne zaspem... evo, niti to ne mogu... prije sam barem branu imala, i cesto odlazila s curama se izvristati dolje.. to pomaze... a ja sada ni to ne mogu...
da barem zivim za hranu, svoju sobu i skolu... bila bih tako sretna osoba... da se dobro najedem, da ucim stalno, da obozavam provoditi vrijeme sama u svojoj sobi... kako bi sve bilo mnogo jednostavnije...
vise od ocaja ne mogu ni pusiti.. :)
ne znam koji mi je... ali katkad me jednostavno ulovi... danas u pet idem kod tete... bit cu s renatom i jasnom pa mi se raspolozenje mozda malo popravi... u ovom trenutku nemam ideje koja bi me stvar mogla oraspoloziti....
ne znam dal se itko od vas osjeca onako bezvoljno, umorno, a ne moze spavati, dosadno, da ne zna kud bi sa sobom ... e, ja se trenutno bas tako osjecam....
strah me da mi to prede u naviku...
da ste vi svi barem ovdje... ma nista drugo ne bih trazila... :) ni svog volkswagen beetle convertible-a... :)
koliko sam dana u grdevcu provela bezveze i koliko noci potrosila na spavanje.... sto sam sve mogla napraviti za to vrijeme...
mogu vam reci da katkad razmisljam o svemu (kao da to nisam napisala vec mali milijun puta) ... i katkad mi takve fiks ideje padaju da pamet, da sve ne mogu vjerovati da sam ja sposobna izmisliti tako nesto... :)
jos neko vrijeme i silvija ce vam se javiti razglednicom "VRAPCE - made in U.S.A. " yeah... a tko zna mozda bi me onda poslali u hrvatsku jer me nebi nitko razumio... tko zna... samo sam umorna pokusati, jer kakve sam srece, mislit ce da sam iz rusije (jer rusija i hrvatska su isto, kaj ne??) , pa me posalju u rusiju... a , onda na onoj hladnoci sam najebala... ali onda bih mogla pobjeci, jer sam blize grdevcu....
ne, ja vise nisam normalna... evo, o ovakvim fiks idejama vam ja pricam.. :)
razmisljam sto bi bilo da sam u dobrovniku ... trcala bih i stopirala do sojata... onda bih vas sve nazvala nekako da dodete... ma... :)
ak nista drugo , u iducih ... nemam pojma koliko... razviti ce mi se ona strana mozga gdje se nalazi funkcija za mastu... :) kada se vratim deformirane glave, reci cu: cujte tak je to kad nemate sta za raditi... :) a bolest ce nazvati SSM ... silvijin sindrom maste... :)

ako ja ovo ljeto dodem u hrvatsku... (molim boga svaki dan da mi se ta zelja ispuni)i neka budale ima prigovor na moje ponasanje, cut ce me se do amerike.. ma i dalje... a bogati... :)
ma vise ne znam ni o cemu da mastam... i razmisljam... vec sam sve teme pretresla...
sad je 14:38.... vi ste svi vani... nadam se da se zabavljate... :)
ja cu sada ici .... nemam pojma sta.. ne znam... u 4 cu se ici spremati ,jer yeaaahh... izlazim iz kuce, idem k teti... zabrijat cu si da idem kod sojata... pa ce mi duze vremena trebati da se spremim, a brze ce proci i ne budem se dosadivala... :) ocajno...
idem malo po vani proseati... mozda sretnem nekog decka, normalnog, po mogucnosti da zna hrvatski i da na nesto lici, i da ima vise od 21, i da je pametan , dobar, neopisivo sladak, da se lijepo ponasa, da zna reci tocno ono sto treba u pravom trenutku, da ispunjava sve moje hirove i zelje, da me posutje u svakom pogledu, da moja uvijek ostane i zadnja, da ja odlucujem o svemu, da ne prekine sa mnom dok se ja ne odhladim od njega, da mi kupuje sve sto si pozelim, da zmiri kada ga varam, da je dobar u krevetu (he he) ... i ostalo... idem na cestu, mozda je bas danas moj dan pa mi se posreci... :)
kiss svima