koja pametna od mene.. da zaokruzimo ova protekla tri mjeseca... :)

joj... tak mi je dosadno.. umorna sam od dosade, najvise mrzim kada mi je dosadno, a bas mi se to dogada.... uzas... jednostavno imam osjecaj, kao da vrijeme leti kraj mene, juri , a ja se ne mogu pomaknuti... oduvijek se u jednom danu nesto dogodilo, i imala sam osjecaj kao da prije spavanja stavim kvacicu na kalendar , misija izvrsena... a sada... izgubljena u vremenu i prostoru (katkad)... nisam u bedu... nego, ovak se jos nisam osjecala...
ne mogu vjerovati da cu imati 18 godina za par mjeseci... tak mi je to brzo proslo, a imam osjecaj da sam mogla tisucu puta neke stvari bolje napraviti, ili mnogo dana na bolji nacin iskoristiti.. tko zna, mozda cu isto o sadasnjosti misliti za koju godinu, ili kojih par mjeseci... nego jednostavno, umorna od dosade, ne mogu se pomaknuti... :) smijesno??? i meni je... :)
svi smo tako vec stari... kad sam cula da se bozana iz mog razreda u osnovnoj, udala i preselila u daruvar.... mislim, ne mogu vjerovati... svi krenuli nekim svojim putem, a ja kao da stojim na mjestu i ne mogu se pomaknuti.. sad da mi netko kaze, ajde spremaj se za hrvatsku, ides na 10 dana.... ne znam dal bih bila bas odusevljena kao sto sam mislila, dobro, mozda bih.. to je mozda jedina stvar koja bi me uzbudila, i pocela bih se kretati 689 km/h... ali inace... svejedno mi je....
vani je jako lijepo, i sad sam sjedila sama i pusila.. i mislim si... ovo bih isto radila da mi netko kaze da cu sutra umrijeti... dobro, poslala bih prvo mariji mail, i jos nekim ljudima, i onda bih sjela van i pusila.... mozda bih si natocila koju casicu neceg kratkog... :) ali nebi bilo prevelike razlike... dok, da sam s ljudima koji me znaju u dusu, i s kojima se mogu nasmijati.. stvari bi bile potpuno drugacije.. i onda sam se pukla smijati... yeah,sutra umirem... :) bas mi je zabavno, bas sam tako zeljela provesti zadnji dan svog zivota...
sutra idem na izlet u neko indijansko selo... ajde da se barem nesto "neobicno" dogodi, jer ova glupa monotonija ce me dotuci.. nisam ja za to.... osjecam se kao da ne zivim, ali disem, jedem i hodam... dode mi da katkad vristim, HEYYYYYYYY, ZIVA SAM I HOCU NEKU ZABAVU, NEKO DOGADANJE... kada mi je sad marija pisala kako su se zabavljali na rodendanu, ja onak: I JA BIHHHHHHH!!!! al dobro... doci ce i to.. :) nadam se... uglavnom, nisam u bedu... nego nekog cudnog raspolozenja sam... AMA BAS NISTA MI SE NEDA..
sad kad se sjetim nekih stvari koje sam poropustila, a znala da ih propustam kada sam bila doma.... dode mi da lupam glavom u zid... ili ko natalija u banderu i da se svijetlo ugasi... he he

ugl. zeljela sam vam svima nesto poruciti...
ne znam dal se nekima dogodilo nekada da se uplase nekih stvari, da se osjecaju nesigurno ili slicno... vjerujte, to je nista naspram kada dodete u potpuno novu drzavu, nemate pojma o nicemu, na vi ste s jezikom, ne poznate nikoga dovoljno bliskoga da vam sve objasni i pomogne, na poslu/u skoli se morate sami snaci, bolje za vas da ne propustite bus, za gotovo sve morate traziti pomoc, kada ne cujete da imate zadacu, ili kada ne shvatite da je to prof. trazila na testu (radi se o tome gdje ce vase ime stajati na listu papira, da li lijevo ili desno, u kutu) pa dobijete umjesto b, c... nizu ocjenu... i slicne stvari... vjerujte onda neke stvari tako glupo izgledaju... ja sad jedva cekam kada cu imati priliku doci ponovo u hrvatsku, ma najveci aerodrom u europi (onaj u njemackoj ) mi nece biti nista... kada dodem ljubit ce sve, i sama cu sve naci... ama bas mi nije bed.. ma ni da zakasnim na avion, samo bih se smijala... to vise ni ne gledam kao neki problem... a o ostalim glupim stvarima kojih sam se uzasavala prije ovog tromjesecnog iskustva mislim da nije niti potrebno....
dakle, kad vam bude tesko i uplasiti se necega, sjetite se mene... biti ce vam lakse, sigurna sam...
ali.. ja sam ponosna na sebe i SVAKI SVOJ POTEZ... vise mi ni ovdje neke stvari nisu tak uzasne... vise se ne brinem oko busa, u skoli sam ono MRTVA - HLADNA... ak sam cula jesam ,ak nisam, nabijem mp3, pa ne moram cuti ni ostalo... i tak...
ponekad mi dode da dignem ruke od svega... ali dobro, nije tak cesto... i tak...
idem se tusirati i spavat... imam osjecaj da cu nesto lijepo sanjati, ne znam zasto, ali imam osjecaj... ajd volim vas sve , jer sve vas vise znam neko bilo kojeg amerikanca... pa i one s kojima sam progovorila dvije rijeci...
pusa svima...