Danas je bio zadnji dan skole... Iskreno, i nisam tako vesela kako sam ocekivala da cu biti... Koliko god sam se zalila na sve moguce, sada ce mi to nedostajati, jer kako god, bilo je zabavno i stvarno su mi sa svojim glupostima uljepsavali dane... A sto cu sada raditi??? Cijelo ljeto cu provesti doma... u svojoj sobi...za svojim laptopom... i moliti Boga da Marija , Marina ,Marko, Natalija i ostatak ekipa propusti dragocjeno vrijeme i isprica mi sto se dogada doma...
a sada ono - najvaznije... steta sto ne mogu napisati i najbolje...
Najvjerovatnije da u Hrvatsku NE DOLAZIM... zasto??? Zato sto su papiri u Califiriji i gospoda se nije usudila jos ih poslati... Trebala mi je doci ,nesto kao osobna karta... i nije....mami je doslo jos prije kojih dva mjeseca... Ne znam zasto meni nije doslo... Kada smo tamo zvali da pitamo sto je s tim, rekli su da je normalno da se na to dugo ceka, da ih nisu izgubili , da imaju puno toga ... da se ne brinemo i da mole za razumijevanje... To je cudno i ljuti me...jer mama i ja smo sve papire u isto vrijeme predavale....
Ma meni dode da ih posaljem sve u tri pizde materine...
Nije problem napustiti USA, ali bio bi veliki vratiti se... sto se mene tice, nema beda... ja ih u facu mogu reci da mi se zivo jebe za njihovu glupu osobnu na kojoj ce pisati moj social security number koji ima svaka osoba i bez kojega ne mozes nista...(al mozes ici u skolu, tu nikakvih problema nije bilo)i mogu sve to poderati njima pred ocima i izvrijedati ih na pasja kola....pas mater... Vecina ljudi koja dode ovdje, nikada se ne zeli vratiti tamo od kud su dosli... ali tako nije i sa mnom... Ja bih da se mene pita, spakovala sve u tri minute i otisla doma...makar na kratko... ali tko ce me od vas tamo skolovati i hraniti??? :)
Molila bih vas da mi vise ne ispitujete nista o tome...Ja sam napisala sve sta ja znam... Vise ne mogu nista napraviti... Mogu se samo nadati da ce u iducih mjeseca dana stici...ali ne vidim zasto bi ako nije u prosla tri... Tak da na tu temu nemam vise nista za reci...
Najvise mrzim kada sama ne mogu odlucivati o svom zivotu, a to mi se uvijek dogada...
Sada vise ni ne znam sta cu vam pisati na blogu... skole nema... svaki dan cu provoditi jednako... Tako da vas ne iznenadi ako ce se poceti dogadati da post napisem svakih dva tjedna... (do sada je bilo najduze da nisam pisala puna dva dana)...
sad sjedim u sobi.... pusim... popusila sam kutiju i pol danas... bas za pohvalu... :)
divim se sama sebi kako ne placem... valjda sam prolila sve moguce suze jos u hrvatskoj jer sam znala da ce doci do nekih komplikacija... zasto bi jednostavno, ako moze komplicirano???
cesto si razmisljam o tome, zasto ja ne mogu voditi jedan normalan i obican zivot... i to me bas jebe... nego uvijek neke promjene, neka sranja...
zasto ne mogu naci normalnog decka??? zasto mi najveci problem u zivotu ne moze biti koju cu majcu , crnu ili bijelu, obuci van subotom??? i slicno....
i tak.... ma vec sam lagano umorna od svega toga... ali kazem, divim se sama sebi kako to sve poprilicno dobro podnosim... mozda zato sto sam vec lagano i skrenula.... ima nesto u tome..sigurno... :)
Razmisljala sam si o tome sto vi mislite, i kakvo sam ja misljenje stvorila u vama o meni i Americi jer ja uvijek pisem ono najgore.... Ne bih zeljela da vi svi mislite kako su svi amerikanci glupi, nisu...daleko od toga... niti se svi prezderavaju i nisu svi debeli... ima zaista lijepih cura...a od decki ce nesto biti kad pocnu istrpavat bale i dobiju misice...a to ce biti nikada.. he he... no ugl... Nije tu bas tako lose kako je mozda zvucalo u svim mojim postovima.... Da je meni Marija tu, nebi bilo ovog blog i ne biste citali ovo sto sada citate... vjerujte... ne bih imala vremena pisati blog, kao sto ga nisam npr. u Hrvatskoj imala...
Iskreno, ja bih najvise voljela kada biste vi mogli doci ovdje i vidjeti neke stvari, pa se sami uvjeriti... U nekim stvarima, ovo ovdje se ne moze usporediti s grdevcem... ali... potrebno je vrijeme za prilagodbu i slicno... ja ne znam koliko ce meni trebati, jer se bas i ne mogu pohvaliti da sam se u ovih pet mjeseci puno prilagodila....
moj najveci strah je da ce me svi zaboraviti....mozda ce to nekome zvucati smijesno... ali zaista me toga strah...i da ako se ikada vratim (ha ha), da ce me svi samo pozdraviti ,ono reda radi... kada vas ja podsjetim tko sam... :(
ma sve me jebe...
moram od sutra poceti sa online tecajem za englski da to sto prije zavrsim... onda od 4.6. do 25.6 imam ljetnu skolu... i kada to zavrsim, onda sam slobodna i mirna...
Marko me pozuruje...ceka da napisem... pa vise ni nemam vremena...
ajd ljudi... svima vam zelim sretne i lijepe ljetne praznike...da se ne bacate u bed radi onih decki/cura, da ne propustite ni jednu sekundu ljeta i da se napijete ko svinje...
svima saljem pusu... :)






